уторак, 1. новембар 2011.

Udruženje novinara „Ekovest” u obilasku Deliblatske peščare

„Evropska Sahara“ u rukama čoveka



Deliblatska peščara - Pesak vremena dugo je isticao na ovom području taložeći mnogobrojne prirodne i neprirodne pojave koje su oblikovale život na ovim prostorima.

Vihori ratova, vetrova i ljudskog nemara, vekovima su stvarali „Evropsku Saharu“ – Deliblatsku peščaru koju su u organizaciji Udruženja novinara „Ekovest“ iz Novog Sada, 22-23.oktobra, novinari iz elektronskih i štampanih medija imali priliku da upoznaju i da zabeleže znamenitosti iz ovog specijalnog rezervata prirode. Obilazak terena na ovom dvodnevnom seminaru obuhvatio je sagledavanje i upoznavanje peščare i njenog okruženja, biljnih zajednica peščarskog tipa, stepskih zajednica, zajednica žbunja i šuma i velike površine dunavskog basena, odnosno Ramsarske oblasti „Labudovo okno“. Uz podršku Pokrajinskog sekretarijata za arhitekturu, urbanizam i zaštitu životne sredine i republičkog Fonda za zaštitu životne sredine, grupa novinara je uz pomoć Marijusa Olđe, referenta za zaštićena područja iz Pančeva, otkrivala lepote ali i probleme ovog područja.


Veliko blato


– Pojam „Evropska Sahara“ je samo pojam na karti iz 1778. godine, i taj je pojam privid kako bi se privukla pažnja na jednu šumovitu oblast – objašnjava Marijus, navodeći da su Turska i Austrijska monarhija svojim čestim ratnim sukobima dale pečat uništenja ovog područja uz namernu seču i paljenje šuma.



Sam naziv Deliblato je kovanica turske reči deli (veliko) i srpske blato (rit).

Po nekim kazivanjima, Turci su nekom prilikom u svojim osvajačkim pohodima ovde ostali zaglavljeni sa svojim topovima.

Peščara je početkom devetnaestog veka bila pod prirodnom vegetacijom pašnjaka i šuma, i to autohtone vegetacije.

Nije bilo nikakvih stranih vrsta, nije postojao npr. bagrem, koji je kasnije donesen kako bi pošumljavanje bilo uspešnije. Nošen vetrom sa dunavske strane i taložen vekovima sa severozapadne strane, pesak je stvarao otvorene površine. Početkom polovine devetnaestog veka, utvrđena površina pod peskom iznosila je 168 kvadratnih kilometara. To je gotovo polovina sadašnje površine rezervata koja je bila bez ikakve vegetacije.

Tada je došlo do intervencije Austrijske monarhije koja je naredila pošumljavanje ovog područja koje je bilo pod njenom vlašću, i ta pošumljavanja su trajala sve do pred Prvi svetski rat. Bilo je potrebno zaustaviti kretanje peščanih masa koje je vetar nanosio na obradive površine i vezati ih. Tadašnji seljaci su se žalili kako su im prihodi znatno umanjeni zbog peščanih nanosa i kako ne mogu da plaćaju porez.


Austrijska monarhija je tada poslala svog najboljeg šumarskog inženjera

iz Temišvara Franca Bahovena, koji je od 1808. do 1818. proučavao peščaru, i na ogoljenim površinama pokušavao da zaseje u koncentričnim krugovima određene vrste trava i to po njihovom obodu (plavi čičak) – rekao je Marijus.


Banatski božur iz dnevne sobe

Danas su biljne vrste na peščari gotovo simbolične. Tretiraju se kao veoma važne, ali se sve teže mogu videti jer su površine pod stepskim staništima na kojima one žive veoma male.

– Jedino stanište banatskog božura je danas na Deliblatskoj peščari veličine jedne dnevne sobe od sto kvadratnih metara. Pokušaj njegovog veštačkog razmnožavanja i rasejavanja ne daje zadovoljavajuće rezultate. Šumski pokrivač peščare sastoji od bagrema, crnog i belog bora. Kao posledica nestručnog pošumljavanja u doba SFRJ, 1996.godine došlo je do najvećeg od tri katastrofalna požara, pri čemu su izgoreli šumski kompleksi četinara-blizu 1.600 hektara i skoro 700 hektara lišćara. Nije se vodilo računa o mozaičnom rasporedu sadnje šuma i na taj način su stvoreni šumski kompleksi povezani krošnjama – nastavlja Olđa.


Iz razloga ukidanja ispaše, a samim tim omogućavanju razvoja žbunja gloga i kleke koje u višegodišnjem periodu izrastaju u krošnje drveća u visini od pet metara, potpuno semenjaju ekološki uslovi posunčenja i

zemljišta, i dolazi do nestanka stepskih glodara koji su bili osnovna hrana retkim pticama grabljivicama poput orla krstaša.

Raznoliki životinjski svet

Zaštićene vrste na crvenoj svetskoj listi su tekunica, stepski skočimiš i slepo kuče od glodara i najređe vrste ptica grabljivica poput orla krstaša, banatskog i stepskog sokola. Orao krstaš je u proteklih pet godina viđen samo u preletu nad „Evropskom Saharom“. Njegovo gnežđenje nije zabeleženo poslednjih decenija, a podaci od pre trideset godina govore o sedam aktivnih parova.

Čovek putem hranilišta koje je postavljeno pokušava da uspostavi ravnotežu u prirodnom sistemu ishrane ovih ptica pri čemu ta hrana mora biti odgovarajuća i bez aditiva, u smislu da su uginule životinje koje se donose na hranilište hranjene bez koncentrata i raznih aditiva koje ne odgovaraju divljem svetu.

Donošenje te hrane mora biti u određenom kontinuitetu i kvalitetu. Od ostalih grabljivica, u velikom broju zastupljen je mišar zbog velike količine glodara poput miševa koje su se razmnožile u enormnom broju zbog sve više obradivih poljoprivrednih površina i useva.


Utočište na ovom prostoru pronalaze i divljač poput jelena, srna, divljih svinja, banatskog vuka i zečeva. U Specijalnom rezervatu prirode „Deliblatska peščara“ ustanovljeno je 250 vrsta ptica. Od toga je 150 vrsta ptica stalno borave na peščari. Ostalih sto vrsta se smatra migratornim. Područje je uvršćeno u najznačajnija staništa ptica u Evropi – IBA područje.

Ramsarsko područje

„Labudovo okno“ je deo peščare koji izlazi na Dunav i on je značajan pošto je 2006. u Ženevi proglašen za Ramsarsko područje, odnosno područje u kome je voda osnovni faktor – ekološki i stanišni. U okviru rezervata ustanovljena je zaštita od tri stepena. To je površina sa ritovima, barama, meandrima od tridesetsedam kvadratnih kilometara i dužinom Dunava od sela Dubovac do državne granice sa Rumunijom kod sela Stara palanka. U sklopu ove oblasti su i ostrva Zavojska, Čibuklija i Žilovo, sa meandrima Karaša i potopljenim ušćima Nere.

– U „Labudovom oknu“ ima oko pedeset vrsta ptica i ono predstavlja jednu veliku migratornu stanicu ptica selica. Tu se mogu videti mali kormoran, laste bregunice i pčelarice, tokom leta, dok se neke vrste poput divljih gusaka i pataka sa severa Sibira i Baltika očekuju krajem novembra. Radi se o tome da je život nekih migratornih vrsta na neki način pomeren usled klimatskih promena, jer ukoliko je klima na severu Baltika bliska ovoj u centralnoj Evropi, onda nema razloga zašto bi se ptice selile. Neke vrste labudova npr. koje su ptice selice, postale su stanarice, i postoji nekoliko primeraka koji ovde stalno borave i razvijaju potomstvo u Dubovačkom ritu – konstatuje Marijus.

Poslednjih godina radi se na čišćenju pašnjaka od žbunastih formacija, uvođenjem ispaše, naseljavanjem tekunica, kako bi se pomoću tih mera mogli vratiti orao krstaš i velike ptice grabljivice i na taj način povećao biodiverzitet rezervata. Veoma redak dinski reljef i uvek raznobojni pejzaži peščare sa retkim biljnim vrstama, čine ovaj predeo uvek privlačnim za prave ljubitelje prirode.

INFO-Peščara

Uredbom Vlade Republike Srbije iz 2002. godine, područje Deliblatske peščare proglašeno je specijalnim prirodnim rezervatom. Elipsastog je oblika. Prostire se na 350 kvadratnih kilometara od obale Dunava između sela Dubovac i Stara Palanka u pravcu severozapada dužine 35 km, a na drugoj strani elipse između sela Deliblato i Šušara dužine 11 km. Peščara danas kao preventivu od požara koristi savremen video-nadzor nad šumskim kompleksima, prvi put uveden u Srbiji pre pet godina. Postoji pet tornjeva sa okretnim video kamerama velike mogućnosti zumiranja slike kojima se pokriva celokupna površina rezervata i upravlja iz komandnog centra. Sav video materijal se beleži u elektronskom obliku na hard disku. Neke od kamera se nalaze na mestima gde nema električne energije i snabdevene su strujom dobijenom iz solarnih panela. Ovaj sistem video-nadzora je jedinstven u Srbiji. Od 2010. otvoren je Edukativni centar „Čardak“ koji sačinjava kompleks savremeno opremljenih prizemnih objekata i na raspolaganju je istraživačima i nastavnom osoblju. U celom tom kompleksnom prostoru nalazi se mozaik biljnih i životinjskih vrsta.

Tekst i fotografije

Miloš Ćirković


уторак, 7. јун 2011.


U Pokrajinskom zavodu za zaštitu prirode dodeljeno priznanje

“Moje zeleno delo” za Udruženje novinara “Eko vest”


NOVI SAD – Predsednici Udruženja novinara “Eko vest” Dragani Ratković svečano je u petak, 3. jun u Pokrajinskom zavodu za zaštitu prirode uručena nagrada i priznanje „Moje zeleno delo“ koje je Pokrajinski sekretarijat za urbanizam, graditeljstvo i zaštitu životne sredine raspisao povodom obeležavanja Dana planete Zemlje. Ovo priznanje se uručuje za najbolje akcije ili dela koja doprinose zaštiti, unapređenju stanja životne sredine i održivom razvoju Vojvodine, a Udruženje novinara “Eko vest” priznanje “Moje zeleno delo” dobilo je zato što godinama unaz putem informisanja, edukacija, seminara i drugih aktivnosti radi na podizanju ekološke i građanske svesti o značaju životne sredine, očuvanju prirodnih vrednosti i odgovornosti za stanje životne sredine i promociji održivog razvoja.